| Nebriga za demografsko stanje hrvatskoga društva, iseljavanje i korupcija pokazuju da se hrvatsko društvo danas ne gradi na solidnoj stijeni, nego na pijesku, upozorio kardinal Bozanić na Misi za domovinu u crkvi Sv. Marka |
Zagreb, (IKA) – U povodu Dana državnosti zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u četvrtak 25. lipnja u crkvi Sv. Marka u Zagrebu svečano euharistijsko slavlje za Domovinu u koncelebraciji s križevačkim vladikom Nikolom Kekićem, generalnim tajnikom Hrvatske biskupske konferencije mons. Encom Rodinisom, zamjenikom biskupskog vikara za Grad Zagreb mons. Zvonimirom Sekeljem, te drugim svećenicima. Misi su uz mnoštvo vjernika nazočili predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović i predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko, kao i predstavnici akademskog, kulturnog, političkog i javnog života, predstavnici hrvatskih branitelja, te obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja. Riječ dobrodošlice uputio je domaći župnik mons. Franjo Prstec.
Na početku homilije kardinal Bozanić istaknuo je kako je slavlje Dana državnosti “neodvojivo od događaja prije dvadeset i pet godina koje treba čuvati duboko u našoj nacionalnoj memoriji, a čija je obljetnica u hrvatskoj javnosti ostala gotovo zanemarena”. Pojasnio je, kako u tom kontekstu misli na prve slobodne parlamentarne izbore i na konstituiranje demokratski izabranoga višestranačkog Hrvatskoga sabora. Ma kako se političkim odlukama mijenjali spomen-dani, suvremena Hrvatska ne može se odvojiti od proljeća 1990. godine, kada su hrvatski građani odbacili komunistički totalitarizam i u radosnoj nadi počeli novo razdoblje svoje povijesti, rekao je, te dodao kako je ova godina obilježena i spomenom na završetak II. svjetskog rata.
I dok su druge, uglavnom zapadnoeuropske, zemlje po završetku tog rata mogle odahnuti od fašističkoga i nacističkoga totalitarizma, Hrvatska je uvedena u krug zemalja u kojima je zavladao komunistički totalitarizam te slobodu dočekala tek 1990. godine. U Hrvatskoj se urušavanje komunističkoga režima dogodilo sa zakašnjenjem od jedne godine u odnosu na druge europske zemlje, u kojima se politički obrat prema demokraciji zbio 1989. godine. Prije dvadeset i pet godina hrvatski se narod, kao i svi građani Hrvatske, oslobodio od komunističkoga totalitarizma. Događaji vezani uz pad Berlinskoga zida i novi dah slobode krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošloga stoljeća omogućili su rušenje komunističkoga režima, jednog od triju velikih zala 20. stoljeća: fašizma, nacizma i komunizma, kojima su hrvatski narod i Europa bili pogođeni. Ako bismo jednim spomenom željeli obuhvatiti te događaje od prije dvadeset i pet godina, onda bi to bilo moguće pod zajedničkim nazivom “spomena hrvatske slobode”, koji bi se s pravom mogao vezati uz 30. svibnja 1990. godine, rekao je kardinal te se kratko osvrnuo i na događanja koja su slijedila, a koja su ostavila svoje tragove, nove brazde i plodove, ali i svoje rane.
Dan državnosti uvijek je dobra prigoda da razmišljamo o temeljima, posebno kada nas na to razmišljanje potiče Isusova riječ koja je izravna kao što je to današnje Evanđelje. Isus na kraju svoga Govora na gori pred nas donosi jasnu povezanost riječi i djela. Za onoga tko ide putem nasljedovanja Krista, životna logika ne može biti dvoličnost, nego nastoji ostvariti vrijednosti koje ispovijeda i u djela pretočiti vjeru koja ga nadahnjuje. Velike vrijednosti poštenja, pravednosti, slobode, ne postoje odvojene od ljudi koji ih utjelovljuju u svojim postupcima. Odstupanje od te temeljne istine jedan je od razloga suvremene moralne krize i krize autoriteta koju živimo i u hrvatskom društvu, podsjetio je kardinal, te uputio na odlomak iz Evanđelja o gradnji kuće na čvrstoj stijeni ili pijesku. U tom vidu posebno je spomenuo tri područja u kojima se vidi kako se, nažalost, hrvatsko društvo danas ne gradi na solidnoj stijeni, nego na pijesku, a to su: nebriga za demografsko stanje hrvatskoga društva, iseljavanje i korupcija.
Ne smijemo zdvajati pred alarmirajućim smjerom demografskih kretanja u Hrvatskoj, nego se sustavno i odgovorno suočavati s njime. Potrebno je uvesti izrazito pronatalitetnu varijantu populacijske politike, kao što su to učinile neke europske zemlje i već se vide pozitivni rezultati. Takvu politiku prati ravnomjerni razvoj u svim krajevima, a posebno strateški razvoj lokalnih središta, srednjih i malih gradova i njihovog okruženja, koji bi trebali imati važnu ulogu u iniciranju gospodarskog razvoja i ulaganja. Pravna zaštita zaposlene žene s malom djecom, fleksibilnost poslodavaca u uređenju njihova radnog vremena, potreba novih jaslica i vrtića, posebno s cjelodnevnim boravkom, rješenja stambenih problema, samo su neki od vidova kvalitetne pronatalitetne politike bez koje nema ni gospodarskog razvoja niti napretka Hrvatske, rekao je kardinal.
osvrnuvši se na iseljavanje hrvatskih građana, posebice mladih i cijelih obitelji, upozorio je kako se “nažalost, takvi postupci promiču, ne samo nemarom za preduvjete koji bi ljudima omogućili da rade i podižu obitelj u domovini, nego se lažnim proroštvima koja stalno predstavljaju Hrvatsku kao mjesto u kojemu se ne može živjeti unose malodušje u srca ljudi koji se boje da neće izdržati okrutnost takve pustinje i radije odustaju ili misle da će sreću naći izvan svoje domovine”. Upozorio je kako je nekima zacrtani cilj: Hrvate ponovno odvesti daleko od Hrvatske. No, “zato je važno ponavljati: Hrvati, ne odustajte od Hrvatske! Ona je naša, trebamo je učiniti boljom, a nigdje u svijetu nema ničega ljepšeg. Na nama je da Hrvatsku čuvamo lijepom i borimo se za nju”.
Govoreći pak o korupciji, rekao je “to je društveno zlo koje nesmetano raste, koje se duboko ukorijenilo u našoj zemlji, u politici, poduzetništvu i institucijama, neovisno o političkoj ideologiji vladajućih”. U tom vidu uputio je na encikliku pape Franje “Laudato si'” u kojoj Papa govori i o korupciji, te proziva nedosljednost govora i stavova gledajući na cijeli svijet, a, dodao je kardinal, “ta se njegova zapažanja lako primijene na naše okolnosti. Temeljno značenje korupcije je dvoličnost, iskvarenost. I dok se u nas isticanjem pojedinih slučajeva čini da se korupcija želi suzbiti, postoji ona koja se pokazuje kao sustav, podržavan političkim odnosima, koja ima obilježja političke korupcije umrežene u državnim institucijama. Koliko ima samo zakona u našem zakonodavstvu koji u svojoj neusklađenosti pogoduju takozvanoj zakonskoj korupciji”.
Kardinal Bozanić upozorio je kako je u posljednje vrijeme hrvatski vjernički puk uznemiren raznim napisima i izjavama koje se tiču blaženoga Alojzija Stepinca. Mi dobro znamo koja je vrijednost njegova života i umiranja. Nama je poznato da njegova djela nadilaze okvire naše Crkve i pripadaju dragocjenoj baštini opće Crkve kojom se svaki katolik i Hrvat može ponositi. Jednako tako znamo koliko je Blaženik prirastao srcu ljudi kojima je bio istinska stijena na koju se moglo osloniti, kada su se bujice mržnje i razaranja, neslobode i nečovječnosti obrušavale na hrvatski narod i domovinu, na Europu i svijet. Stoga je zabrinjavajuće da se u Hrvatskoj dopušta nabacivanje blatom kleveta na našega Blaženika. To sigurno neće umanjiti njegovu veličinu, ali nagriza naš mir, poručio je kardinal. Vjernike je pak ohrabrio, te im i nadalje u molitvene nakane preporučio kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca.
Bog je očitovao svoj znak, a mi nosimo pouzdanje u Božju providnost i ljubav prema Crkvi. Ako nas nosi istinsko pouzdanje u Boga, sve ono što nam se čini kao zapreka, Gospodin pretvara u sredstvo svojih čudesnih djela. Blaženi Alojzije Stepinac ostaje svjedok istine i čvrsto vjerujemo da će tom istinom pročistiti ono što se godinama gradilo na lažima. Hrvatske katoličke vjernike pozivam da ne zaborave Boga koji nas je vodio u najvećim teškoćama. Neka dobri Bog blagoslovi sve nas i našu domovinu Hrvatsku po zagovoru Presvete Bogorodice Marije i blaženoga Alojzija Stepinca, riječi su kojima je kardinal zaključio homiliju.
Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao Oratorijski zbor crkve Sv. Marka “Cantores sancti Marci” koji je pod ravnanjem mo Jurice Petra Petrača i orguljsku pratnju Pavla Mašića izveo misu Anđelka Klobučara skladanu o proslavi 900. obljetnicu Zagrebačke biskupije.