U mjesecu siječnju, točnije, nedjeljom Krštenja Gospodinova u crkvenoj godini završilo je božićno vrijeme i počelo je takozvano vrijeme kroz godinu.
„Crkvena liturgijska godina podijeljena je na svoja vremena i kroz taj godišnji ciklus Crkva kao zajednica želi liturgijski, temeljem Svetog pisma, Starog i Novog zavjeta, sazrijevati u svojoj vjeri. Liturgijska godina prvo se dijeli na božićno vrijeme, gdje prvo započinje adventsko razdoblje, a potom i samo božićno vrijeme. Nedjeljom Krštenja Gospodinova počinje vrijeme kroz godinu, koje ima 33 nedjelje u crkvenoj godini, i oko šeste, sedme, osme nedjelje, ovisno kako pada Uskrs, to je vrijeme razdijeljeno ulaskom u uskrsno vrijeme, koje započinje korizmom. Nakon što završi uskrsno vrijeme, nedjeljom Duhova odnosno Svetoga Trojstva, ponovno se nastavlja vrijeme kroz godinu. Znamo reći da je to „obično” vrijeme jer nema posebnog liturgijskog slavlja.
U tom crkvenom vremenu Crkva kao zajednica koristi se starozavjetnim i novozavjetnim tekstovima da bi sebe odgajala Božjom riječi, svaki od nas pojedinačno i Crkva kao zajednica, kako bi se u jednom ćudoređu života stalno pripremala za susret s Gospodinom. Živjeti tako da Božjom riječi budemo odgajani, pripremani i usmjeravani Isusu kako bi i naš život bio sličniji njemu. I sam Isus je rekao „sveti budite kao što je Otac na nebesima”. Božja riječ je dana da bi nas vodila, krijepila i odgajala u našem hodu do svetosti, do sretne vječnosti.
Crkvena čitanja, nedjeljna i ona radnim danom, čine jedno bogatstvo riječi, toliko da i ne stanu u jednu godinu. Stoga su podijeljena u tri godine koje označavamo A, B i C jer nam nijedno čitanje nije dopušteno staviti na stranu, u drugi plan, već se tako ono ponavlja nakon tri godine.
Unutar to crkvenog vremena kroz godinu nalaze se svetkovine (Božić, Uskrs, Velika Gospa, Svi Sveti). To su najjači dani u crkvenoj godini. Zatim blagdani (imaju sve dijelove mise, Slavu i Vjerovanje) i spomendani, dani kad obilježavamo ogledne primjere Crkve poput svetaca, crkvenih naučitelja, mučenika, redovnika.To je najrazličitiji spektar velikih božjih ljudi koji su nam smjerokaz i naši zagovornici kod Boga. Sve je to dio liturgijske godine, koja je sva usmjerena jednom cilju, a to je dati slavu Bogu i da čovjek sebe tako izgrađuje, da po zapovjedi živi, da Boga ljubi iznad svega i brata čovjeka kao samoga sebe. To je čitava bit čina ćudoređa Starog i Novog zavjeta.”